Adaptacija djeteta na jaslice i vrtić

Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Dijete intuitivno osjeća da njegov život ovisi o prisutnosti roditelja. Spoznaja da roditelja nema u blizini može izazvati vrlo intenzivan osjećaj straha, straha za vlastitu sigurnost i sigurnost djetetu najvažnijih osoba - roditelja. Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u grupi - povratak roditelja i odlazak kući). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma.


U PROCESU PRILAGODBE NA VRTIĆ, DIJETE MOŽE:

  • oštro protestirati
  • svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću
  • odbijati kontakt s odgojiteljem, ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega
  • čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt)
  • odbijati hranu ili slabo jesti
  • kratko i nemirno ili uopće ne spavati
  • ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju, izražavat vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgojitelje, stvari itd..

Sva su ova ponašanja NORMALNA u fazi adaptacije.

Potrebno je naglasiti da adaptacija nije gotova kad dijete prestane plakati već kad dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, potrebe, misli i sposobnosti. Adaptacija može trajati i do 6 mjeseci.

PONAŠANJA RODITELJA KOJA ĆE OLAKŠATI DJETETOVU PRILAGODBU:

  • pozitivan stav roditelja prema vrtiću
  • dijete u vrtić treba dovesti roditelj/skrbnik, a ne netko drugi
  • pri dolasku, uspostaviti s odgojiteljem toplu i povjerljivu komunikaciju
  • roditelj se od djeteta treba oprostiti smireno, strpljivo, nježno, ali i odlučno
  • u prvim danima skratiti boravak djeteta u vrtiću (prvi dan sat,dva)
  • dopustiti djetetu da u vrtić ponese omiljenu igračku/predmet
  • ne inzistirati da dijete polaskom u jaslice/vrtić usvoji nova ''prihvatljiva'' ponašanja (ostavi dudu, bočicu, skine pelene, prekine s dojenjem i sl.)
  • ne dovoditi bolesno dijete u vrtić
  • kratko se opraštati s djetetom. U protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).
  • razgovarati s djetetom o doživljajima i osjećajima vezanim uz boravak u vrtiću.  

Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja.

Dugotrajniju i težu prilagodbu obično imaju mlađa djeca (zbog straha od odvajanja), pretjerano zaštićivana i tzv. razmažena djeca (bila su stalno u centru pažnje kod kuće, a takvu pretjeranu pažnju u vrtiću ne mogu imati), djeca „teškog“ temperamenta (često neraspoložena djeca, burno reagiraju na neugodu, ne prihvaćaju utjehu i odgodu zadovoljenja potrebe, teško se prilagođavaju promjenama), djeca koja su imala ranija negativna iskustva u odvajanju od roditelja i djeca s posebnim potrebama upravo zbog svojih specifičnih potreba.

 

pdfAdaptacija - letak